Sveti Franjo i franjevci

Župom Kočerin od njenog osnutka, upravljaju franjevci, a oni su opsluživali vjernike ovog kraja i prije osnutka župe.
Franjevci su članovi Reda manje braće koji je osnovao sveti Franjo Asiški 1209. godine.

Sveti Franjo Asiški rodio se 1181. ili 1182. godine u Asizu, u obitelji trgovca Pietra Bernardonea. U mladosti je volio društvo, svečanosti i vitešku slavu, ali je u sebi nosio i osjetljivo srce za siromahe i potrebite. Nakon bolesti i zarobljeništva počeo je dublje promišljati o smislu svoga života i postupno otkrivati Božji poziv.

Presudan trenutak njegova obraćenja dogodio se pred Raspetim u crkvici sv. Damjana, gdje je čuo Gospodinov poziv: „Franjo, pođi i popravi moju Crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!” Taj je poziv postao početkom novoga života, u kojemu je sve više tražio volju Božju i želio se potpuno suobličiti Kristu.

Odrekavši se očinskoga nasljedstva, Franjo je izabrao život evanđeoskoga siromaštva, pokore i potpunoga pouzdanja u Božju providnost. U molitvi, postu i razmatranju Kristove muke učio je nasljedovati svoga Gospodina. Posebno ga je privlačilo Evanđelje, koje je želio živjeti bez pridržaja, u jednostavnosti, poniznosti i poslušnosti. Ljubav prema Bogu vodila ga je prema siromasima, bolesnicima i gubavcima, u kojima je učio prepoznavati Krista.

Čuvši u crkvi sv. Marije Anđeoske evanđeoske riječi o poslanju apostola, Franjo je prepoznao način života koji je tražio. Ubrzo su mu se pridružili prvi učenici, s kojima je oko 1209. godine nastala zajednica manje braće, početak Franjevačkoga reda. Svojoj je braći želio ostaviti put jednostavnoga i vjernoga nasljedovanja Isusa Krista, života u siromaštvu, bratskoj ljubavi, pokori i služenju. Evanđelje nije za njega bilo tek nauk koji treba propovijedati, nego Božja riječ koju valja provesti u život.

Franjo je gorio željom da svi ljudi upoznaju i ljube Isusa Krista. Čeznuo je za mučeništvom i naviještanjem Evanđelja među narodima koji još nisu poznavali Krista. Godine 1219. stigao je u Egipat, gdje se susreo sa sultanom Al-Malikom al-Kamilom. Njegova misionarska revnost proizlazila je iz uvjerenja da je Krist najveće blago čovjeka i da se Radosna vijest mora naviještati riječju i životom.

Njegov je duhovni put bio duboko obilježen ljubavlju prema raspetomu Kristu. Dvije godine prije smrti, na brdu La Verni, primio je svete rane Kristove, stigme, koje su na njegovu tijelu postale vidljivim znakom njegove mistične suobličenosti Gospodinovoj muci. Sve više sjedinjen s Kristom, Franjo je i patnju i smrt prihvaćao u vjeri i ljubavi. U svojoj Pjesmi brata Sunca nazvao je smrt sestrom, jer je čitav svoj život nastojao živjeti u predanju Bogu.

Teško bolestan, Franjo je preminuo 3. listopada 1226. godine u Porcijunkuli kraj Asiza, položen na golu zemlju, u siromaštvu koje je ljubio i nasljedovao. Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim 1228. godine.

Sveti Franjo Asiški ostaje primjer čovjeka potpuno osvojenoga Bogom: pokornika koji je tražio obraćenje srca, molitelja koji je živio od Božje riječi, siromaha koji je u Kristu pronašao svoje jedino blago i misionara koji je čeznuo da svi ljudi upoznaju Gospodina. Njegov život i danas poziva svakoga kršćanina na ozbiljno nasljedovanje Krista, vjernost Evanđelju i ljubav koja se potvrđuje molitvom, pokorom i djelima.

Životopisi svetoga Franje svjedoče da je tijekom svoga života pohodio hrvatske krajeve, a franjevci su već od prvih vremena Reda prisutni na ovim prostorima. Tijekom stoljeća postali su nerazdvojni od života katoličkoga naroda, osobito u teškim vremenima osmanske vlasti. U okolnostima progona i nesigurnosti, kada je crkvena organizacija bila teško oslabljena, franjevci su ostali uz svoj narod, često kao jedini svećenici koji su mu mogli redovito pružati duhovnu skrb. Kao prava manja braća, bili su jednostavni i bliski narodu, vjerni Katoličkoj Crkvi i svome redovničkom pozivu, propovijedali su Evanđelje, dijelili svete sakramente, tješili trpeće i hrabrili malodušne. Svojom postojanošću, molitvom i požrtvovnošću pridonosili su očuvanju katoličke vjere i vjernosti Kristu kroz naraštaje. To poslanje, ukorijenjeno u duhu svetoga Franje, nastavljaju i danas, nastojeći biti uz povjereni im narod i voditi ga Kristu.